Uvod u arhaičku igru pljočkanje
Pljočkanje, pločkanje¹ – je pučka arhaična igra koja se igra na otvorenom, na livadi ili cesti, uglavnom se igrala dok se čuvala stoka ili nedjeljom i svetkovinama u trenucima odmora i zabave. Od stare pastirske igre i razonode pastira danas se pljočkanje razvilo u pravo organizirano sportsko takmičenje sa pisanim pravilima. Mirjana Margetić piše: “Igru mogu igrati najmanje dvije osobe, ali gornja granica nije određena. Za pljočkanje je potrebno imati okrugli kamen, pljočku, veličine dlana i jedan veči kamen, grotu, koji se postavi na tlo. Kada se odredi mjesto gdje će se igrati, povuče se linija otprilike pet metara dalje od grote. Zatim svaki igrač uzima svoju pljočku i njome gađa cilj. Pobjednik je onaj tko baci najbliže groti. Najčešće su igrali dječaci, a ponekad djevojčice. Podaci s terena ukazuju na raznolikost termina koji se koriste za ovu igru: pljočkanje, pločkanje, prahćanje, pljočka, i na nekoliko varijanta ove igre. U Barbanu su djeca na paši vrijeme često kratila igrom zvanom pljočka. Za igru je potreban plosnati kamen pljočka i jedan okrugli kamen balin. Igra se na ravnom terenu, a sudjeluju tri para (dječaci i djevojčice). Jedan od para baci balin na tlo, a zatim njegov partner gađa balin pljočkom. Nakon toga izredaju se i ostala dva para , te se gleda tko je bacio pljočku bliže balinu. Pobjednik je onaj par koji je najbliže bacio (ili koji pogodi) te za to dobiva jedan bod, punat. Ukupan pobjednik pljočkanja je onaj par koji prvi sakupi 13 punata.
Početkom 90-tih godina 20 st. zahvaljujući grupi entuzijasta pokrenuta je ideja o revitalizaciji i omasovljenju pljočkanja u Istri. Tako je krenula inicijativa da se ova od davnina poznata pučka, pastirska igra sačuva kao dio tradicijskog naslijeđa. Jedno od prvih organiziranih natjecanja bilo je 1994. godine u Svetom Petru u Šumi prilikom obilježavanja dana Općine. 1996. godine u Žminju, za Bartulju, je održan prvi turnir u pljočkanju prema pisanim pravilima, da bi nakon nekoliko dana u Šuranima pokraj Tinjana, bio održan prvi otvoreni Županijski turnir u pljočkanju. Natjecanje je održano po starinskim pravilima koje je zapisao Vlado Družeta iz Pazina prema kazivanju nekoliko pljočkara iz raznih dijelova Istre, među kojima i pljočkara iz Gurana koje je predvodio Boris Uljanić. Istarski pljočkari osnovali su “Športsku pljočkarsku udrugu županije istrijanske” koja je 01. 06. 2002. godine održala osnivačku skupštinu i usvojila Statut udruge. Značajno je da su osnivački dokumenti i pravilnik napisani na dijalektu. Udruga nažalost nikad nije formalno upisana u Registar udruga RH, tako da je Istarski Pljočkarski Savez formalno-pravno osnovan 2011. godine. Tehnička pravila (koja su se dopunjavala i mijenjala) prošla su nekoliko čitanja i čine osnovu za važeći Pravilnik koji se dopunjava u skladu sa razvojem igre.
Početni Pravilnik ima šest članaka, od kojih prvi, beside – terminologija, obuhvaća sve pojmove vezane uz igru. Članak br. 2 objašnajva “Zašto, kadi, ki i zača se pljočka”. Može biti organizirana pojedinačna igra, igra s kunpanjom (par) i igra u kunpaniji (momčad, trojke, četvorke…). Pljočku moru igrati svi ljudi bez obzira na dob i spol, a svakemu špotrašu mora biti vajka želja da u duhu pravednog nadmetanja u jednakim uvjetima dobije igru, u kojoj je cilj hititi (koštati) pljočku ča bliže pljočkašu i da na kraju kada dobije partidu za to dobije priznanje i simboličnu nagradu.»
Današnji Statut i pravilnici su usklađeni sa Zakonom o udrugama RH i Zakonom o sportu RH, kao i sa temeljnim dokumentima o sportu kao što je to Olimpijska povelja, a pljočkari su usvojili i Pravilnik o antidopinškim mjerama WADA kao i Sport Acordova pravila o Fair playu, suzbijanju nepoštenog klađenja i korupcije.
__________________
¹ U pisanju ovoga teksta koristili smo se citatima teksta gospođe Mirjane Margetić, kustosice i više muzejske pedagoginje, iz Etnografskog muzeja Istre u Pazinu.
Prvi pisani Pravilnik o pljočkanju: ⇒ Pravila pljočkanja 1. čitanje
Uvod u pojmove pljočkanja¹
„Za pljočkati je potrebito imati pljočke, to su škrilje ni velike ni male, tako da lipo stanu u ruku. U igri more biti pet, šest, a i više pastira igrača. Svaki igrač ima svoju lipo regulanu okruglu pljočku. Odredi se misto od kud će se hitati pljočka, za ča se povuče crta, obično se igralo na putu, eli krasadi. Četiri, pet metri dalje se je stavljala tombulaska grota i pljočke su se hitale ki će bliže te tombulaste grote, ten cilju. Čigova je najbliža toj grotini, je dobija partidu. Je mora pojti vrnuti ovce eli goveda, ko je zgubija. Smo igrali i z ćikom. Ćik je bija na toj tombulastoj groti. Najprija smo bližili groti, a kad je ćik udletija smo bližili na ćik., govori Miha Orlić iz Klarići.»
URDIN U PLJOČKANJU – Anđela Pustijanca iz Peresiji*
1. Zogo je dugo oko 10 metri, a široko do 3 metra
2. “ćik“nora biti najmanje 6 metri od rige od kuda se hita, a ne van zoga
3. Pljočke i čik moraju biti samo od grote
4. U škvadri moraju biti 3 zogadura, svaki z jenon pljočkom
5. Svaka pljočka ima jedan punat
6. Ako u jenen hitanju sve tri pljočke jene škvadre imaju punat ono put je to duplo(6)
7. Izbijati pljočku se more samo šeko, a ne „šuljanjem“
8. Čik se more izbijati samo šeko
9. Ona pljočka izbijana šuljanjem se torniva na misto, a ona ka je zbila se hita van zoga za to hitanje
10. Za izbijanje se mora javiti sucu, a sudac šenja i pljočku i čik
11. Ako za vrime izbijanja čik pojde van zoga se zoga kako da je u zogu
12. Partida dura 11 ili 16 punti, po dogovoru kapoškvadre, a ne duže od 20 minuti
13. Ako se pljočka razbije, valja veči kus“
* Istarski narodni običaji i stari zanati, Marko Bijažić, 1999. strana 155.
TRADICIJSKI RIJEČNIK KAO SASTAVNI DIO TRADICIJSKIH PRAVILA PLJOČKANJA
BESIDE – terminologija u pljočkanju; prijepis iz 3. čitanja TEHNIČKIH PRAVILA PLJOČKANJA
PLJOČKA – pensa se na kamenu škrilju ka se najde na njivi i gromači. Z zida ki so zidani oko kampanje ili povijesnih gradina NE uzimati materijal za udelati pljočke.
PLJOČKAŠ – (burlo – balin), kamik – grota, babuljastog oblika do kega se ča bliže hitaju pljočke. Ne uzimati materijal z uređenih zidi.
PLJOČKALIŠTE – teren kadi se hitaju – igraju pljočke. Odabere se terene kadi se ne nanose štete intradi i kadi se ne zapačiva drugin.
PLJOČKAR – igrač ki igra pljočke (bez obzira na spol i dob ili peršona starija 18 let – senior)
PLJOČKAŠICA – ženska ka igra na pljočke – seniorka
PLJOČKARICA – divojka (otročica) mlaja od 18 lit ka igra pljočke, juniorka
PLJOČKARIĆ – mladić (otrok) mlaji od 18 lit ki igra pljočke, junior
ZBITI – (izbi, udri, zmelji u batudu), pensir i želja da se protivnička pljočka z jačim tirom odmakne ča dalje od pljočkaša
MIRITI – izmiriti udaljenost do pljočkaša z metrom ili žbicami
ŠENJATI – (sinjati) označiti na terenu pozicion pljočke ili pljočkaša
ZAJAHATI – šituacija kada pljočka pade na pljočkaš
TURA IGRE – (butada), hitanje pljočki u igri u jenen smiru (pravcu)
PUNAT – mjerna jedinica (jedan, dva, … trinaest punti – zoven se vanka)
ŠEKO – kada se jušto u glavu zbije pljočka ili pljočkaš
JUŠTO NA MIRU – hičena pljočka da ima punat
EKOLOGIJA – zaštita okoliša od smrada i smeća. Prije pljočkanja triba dogovoriti teren, zatim ga urediti, a pokle finjene partide triba pobrati razbijene pljočke i smeće.
KRIJANCA – lipo ponašanje. Ne fumati i piti alkohol za vrime igre, biti sportski obučen, ne grdo drugen govoriti, mobitel neka muči, svakega štimati i rišpetati, ne kresti već čuvati imovinu, čuvaj sebe aš tako čuvaš i drugega, pomoći kemu rabi, ne se tući i munjesati, besidu i poštenje imati, lipo kantati, ne slabega vina piti pa tako dobre i stare tradicije Istre držati.